USTROJ I DJELATNOST

DOBROVOLJNOG VAROGASNOG DRUŠTVA ĐELEKOVEC

 

         Prvi začeci osnutka i rada Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Đelekovcu nastali su vjerojatno i prije prvog pisanog traga o njegovom postanku, a to je 15. rujna 1888. Tada je društvo registrirano u Vatrogasnom savezu Hrvatske. Osnutak društva uvjetovali su sve češći požari koji su uništavali imovinu seljana.

         Do samog osnutka došlo je na inicijativu Stjepana Kadije i mjesnog učitelja Karla Radoboja kojima su se priključili i ostali mještani, a prvi zapovjednik društva bio je Mato Kadija. Iste godine iz sredstava samih mještana kupljena je šprica naljevača.

         Oko 1990. godine kupljena je još jedna štrcaljka. Bila je kvalitetnija jer je sama mogla crpsti vodu. U isto vrijeme u Ulici Šarampovo sagrađeno je prvo vatrogasno spremište. Društvo se sve više razvijalo i napredovalo. Nabavile su se sve potrebne stvari za gašenje požara i oprema za spašavanje. U to vrijeme broj stanovnika Đelekovca raste.

         Puni razvitak društva zaustavio se 1914. godine dolaskom 1. svjetskog rata. Većina članova morala je u rat i mnogi od njih nisu se vratili. Sva vatrogasna oprema članova koji su bili pozvani u vojsku spremljena je u sanduke i predana Općini. Kod kuće je ostao mali broj članova koji nije bio u mogućnosti da i dalje sam vodi računa o cjelokupnom vatrogasnom inventaru. Međutim u selu i okolici požari su bili sve učestaliji.

         Općina je bila prisiljena natrag izdati opremu i to uglavnom ljudima koji su imali volje i smisla za gašenje požara i cjelokupno vatrogastvo. No zbog rata, stalnog vatrogastva nije bilo. Poslije prvog svjetskog rata nastupile su teške godine za cijelo stanovništvo tako da ni onda nije došlo da potpunog formiranja vatrogasnog sustava.

         Na inicijativu općinskog blagajnika Tome Vrbana počelo je prikupljanje dotrajale imovine i opreme kako bi društvo moglo opet normalno djelovati. Na neki način u tom vremenu dolazi do smjene generacije u vatrogastvu.

         Godine 1927. društvo se ponovo vraća u puni razvitak, a inicijatori obnove su Mijo Lovas, Ivan Đureta, Stjepan Ganžulić, Ivan Vidatić, Mijo Grgac, Tomo Škrinjar, Josip Lončar, Tomo Tinodi, Mijo Sabolić, Ivan Kadija, Stjepan Porić, Tomo Vuljak, Ivan Sabol, Ivan Lončar, Mijo Đureta i drugi.

        U to vrijeme obnove rada društva ono je započelo i s novim načinom svog financiranja, a to su bile zabave.

         Uglavnom su u društvu došli mladi ljudi s voljom i žarom za vatrogastvom. Kako je stara vatrogasna oprema bila dotrajala, a šprice u lošem stanju prišlo se popravku i nabavi nove opreme.

         Društvo poprima svoj puni zamah 1933. godine kad šalje jednog od svojih članova na dočasnički tečaj u Koprivnicu. Tečaj je završio sa odličnim uspjehom i time postao prvi ispitani vatrogasac u Đelekovcu. U ono vrijeme društvo je posjedovalo samo već spomenuto spremište, u koje su se jedva smjestile šprice. Zbog nedostatka društvenih prostorija, sjednice kao i godišnje skupštine održavale su se u privatnim kućama. Uvidjevši potrebu da se negdje smjesti, društvo je donijelo zaključak da je nužno potrebno otpočeti s pripremama za gradnju društvenog doma. Pripreme su počele odmah i članovi su sami napravili 22000 komada cigle.

Godine 1937. postignuta je suglasnost s ostalim društvenim organizacijama koje su u selu postojale da se zajedničkim snagama pristupi izgradnji društvenog doma.

         Kao glavni inicijator za gradnju bio je zastupnik Mihovil Pavlek Miškina. U toj gradnji je uz Dobrovoljno vatrogasno društvo i sve ostale društvene organizacije veći dio tereta snosilo samo stanovništvo sela.

         Tako je staro vatrogasno spremište prodano zajedno s česticom na kojoj je bilo sagrađeno, a vatrogasci su dobili spremište u okviru doma, koje se kasnije pokazalo nepodobno zbog ulaska vode.

         S početkom 2. svjetskog rata administracija društva je pohranjena u Općini Đelekovec. Nekoliko članova društva bilo je povojničeno, što znači da su ostali kod svojih kuća s obvezom da aktivno djeluju u slučaju požara.

         U travnju 1943. godine nakon masovnog uhićenja Đelekovčana izvršena je i prva oružana akcija u Đelekovcu, napad na Financijsku i Žandarmerijsku stanicu koja je bila u okviru općinske zgrade, a tom je prilikom, između ostalog, spaljena administracija te arhiva DVD-a Đelekovec.

        Nakon završetka 2. svjetskog rata društvo je počelo s intenzivnim radom. 1948. godine vlastitim sredstvima je renovirana postojeća štrcaljka za gašenje požara iz vlastitih sredstava, osiguranih održavanjem zabava i prikupljanjem dobrovoljnih priloga mještana. Nabavljena su i ostala potrebna sredstava i oprema za članove društva. 1952. godine kupljen je agregat za koji je polovinu sredstava dala država kao regres, a ostatak samo društvo i mještani Đelekovca. Kako je rastao standard života i vrijednost imovine u našem selu, tako su se povećavale i potrebe za suvremenijim spravama za gašenje požara.

         1961. godine DVD Đelekovec u dogovoru s tadašnjom Općinom Đelekovec riješilo je kupnju auto-pumpe koje je kupljena od Mariborske tekstilne tovarne. Nakon toga prišlo se iskopavanjem javnih bunara po svim ulicama Đelekovca, ali se pokazalo da problem ni time nije bio riješen jer je auto-pumpa imala veliki kapacitet, pa se počelo razmišljati o nečem ekonomičnijem.

         1972. godine u dogovoru s Mjesnom zajednicom i mještanima Đelekovca kupljen je auto-kombi i agregat „Paulludvig“ da bi 1974. godine bio kupljen još jedan agregat marke „Rosenbauer“, a sredstva su osigurali Mjesna zajednica Đelekovec, Općinski vatrogasni savez i DVD Đelekovec.

         21.4.1978. na sjednici Upravnog odbora donesena je odluka o izgradnji Vatrogasnog doma i spremišta, godinu dana kasnije to je i ostvareno. Dom je sagrađen uglavnom dobrovoljnim radom članova DVD-a i mještana Đelekovca

         1985. godine oformljen je i pomladak društva, a u jubilarnoj 100. obljetnici 1988. ostvarena je dugogodišnja želja i potreba DVD-a što se tiče suvremene opreme. Društvo je u Delnicama otkupilo auto-cisternom za što su novci osigurani od mjesnog samodoprinosa, ondašnjeg SIZ-s za protupožarnu zaštitu, Općine Koprivnica, te Podravke „Poljoprivrede“ Đelekovec.

         U narednom razdoblju nabavljena je još jedna auto-cisterna zapremine 5000 litara sa ugrađenim monitorom TAM 110 T 10. Nabavljen je agregat Honda, te je ostala vatrogasna oprema za gašenje požara na otvorenom prostoru, tako da je DVD Đelekovec opremljeno i za najveće i najkompliciranije intervencije.

         U zadnjih 10 godine nabavljeno je još jedno navalno vozilo i auto-cisterna, pa su 2 vozila ustupljena DVD-u Imbriovec. Zahvaljujući potpredsjedniku Vlade RH gosp. Damiru Polančecu i Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje, prošle godine nabavljeno je još jedno suvremenije navalno vozilo, osobna i skupna oprema te prema tome društvo ispunjava norme koje je propisao Zakon o vatrogastvu. Prethodne dvije godine članovi Josip Lončar kao vozač i Tihomir Slivšek kao vatrogasac bili su dislocirani na priobalju. Gasili su požare od Zadra do Dubrovnika gdje su proveli 15 vatrenih dana. Društvo uspješno surađuje sa Javnom vatrogasnom postrojbom kao i sa okolnim društvima. DVD Đelekovec broji 60-tak članova, ima operativnu jedinicu od 20 članova koji su osigurani i imaju liječničke preglede.

Članovi društva, svojim su nesebičnim angažmanom, ugrožavajući vlastiti život, kroz sve ove godine sačuvali od požara mnoga materijalna dobra ali i spasili ljudske živote.

Društvo je imalo svoje uspone i padove, djelovalo je i u ratnim i u teškim financijskim okolnostima. Općina, godinama, zbog blokade nije mogla ispunjavati svoje obveze prema društvu, a što nije utjecalo na zalaganje članova da društvo pod svaku cijenu opstane te da ima dovoljan broj članova i opreme kako bi moglo pružiti adekvatnu pomoć u najgorim situacijama.

Posljednjih nekoliko godina članovi društva u ljetnoj sezoni pružaju pomoć javnim i dobrovoljnim vatrogasnim postrojbama na Jadranskoj obali, gdje su također imali priliku pokazati svoju neustrašivost i humanitarni duh koji nose u sebi.

Tijekom godina, društvo je svojim zalaganjem, uspjelo dići na visoku razinu opremu kojom raspolaže, te spadaju među DVD-a sa najsuvremenijom opremom adekvatnom za pružanje pomoći u najgorim situacijama.